Iako je današnji stil života pretežno sjedilački, zbog brzine protoka informacija nerijetko imamo dojam kako je prebrz. Neke esecijalne životne potrebe, popust sna i hranjenja, nekima lako padnu u drugi plan jer stave prioritet na nešto drugo, što se u tom trenutku čini bitnijim.

Hrana koja se unosi tijekom dana trebala bi biti kvalitetna i raznovrsna, bogata hranjivim tvarima. No, u gore spomenutom brzom tempu života te često prisutnom stanju stresa, tijelo može tražiti specifične vrste hrane koje su brzi izvori energije. Tako se javlja žudnja za slatkom, masnom ili slanom hranom, što vodi posezanju za brzom hranom, slatkišima i grickalicama. Ta hrana će doista zadovoljiti tu trenutnu potrebu za energijom, no neće doprinijeti niti osjećaju sitosti, niti će tijelu pružiti hranjive tvari koje su mu doista potrebne u tom trenutku.

Neobraćanje pažnje na obroke ne vodi samo nedostatku hranjivih tvari (pothranjenosti), već i problemima s prekomjernom tjelesnom težinom. Stupanj uhranjenosti se najčešće definira izračunom indeksa tjelesne mase (eng. Body Mass Index, BMI), pri čemu veći od 25 upućuje na prekomjernu tjelesnu težinu, a veći od 30 na pretilost. Još dva parametra mogu biti od koristi za procjenu uhranjenosti, a to su opseg struka (eng. Waist Circumference, WC) i omjer struka i bokova (eng. Waist-to-Hip Ratio, WHR). Potonja mjera je posebno korisna pri utvrđivanju visceralne debljine, odnosno debljina u području trbuha, koja se pokazala značajnim zdravstvenim rizikom. Povećana tjelesna težina prepoznata je kao rizični faktor za razvoj metaboličkog sindroma i niza kroničnih nezaraznih bolesti, kod djece i kod odraslih.

Dobro su poznati čimbenici koji vode debljanju, kao i djelotvorne metode gubitka tjelesne težine, ali svejedno debljina desetljećima ostaje aktualan javnozdravstveni problem u cijelom svijetu. Debljina nije samo problem viška kilograma, već kompleksna međuigra niza osobnih i socijalnih faktora. Proces mršavljenja, da bi bio održiv i učinkovit, zahtijeva cjelovitu promjenu životnog stila, koja se lakše odvija uz nadzor i pomoć stručnih osoba. Nutricionist Vam može preporučiti prehrambene smjernice u skladu s Vašim potrebama i stilom života, kineziolog najprikladnije vježbe s obzirom na kondiciju i zdravstveno stanje, a psiholog može biti podrška u cijelom procesu promjene navika, ali i prihvaćanja sebe.