Sindrom kroničnog umora nije dugo na listi medicinskih dijagnoza. Uvršten je tek kada je sve veći broj ljudi počeo prijavljivati simptome povezane s kroničnim umorom. Tu se prvenstveno misli na teškoće u svakodnevnom žiovtu, poput teškoća koncentracije na radnom mjestu, gubitka interesa za druženje ili teškoća u bliskim odnosima.

Upravo činjenica da se radi o sindromu otežava dijagnostiku, budući da uključuje širok spektar simptoma.

Simptomi sindroma kroničnog umora

Sindrom kroničnog umora definira se kao stanje umora koje traje barem šest mjeseci, tijekom kojih svaka aktivnost pogoršava umor, a istovremeno – umor se ne smanjuje niti ne prolazi odmorom.

Prvi korak u dijagnostici su krvne pretrage, no one su obično u redu. Ipak, taj prvi korak je važan kako bi se isključile druge teže dijagnoze koje se također manifestiraju umorom.

Kako se radi o relativno novom zdravstvenom stanju i novoj dijagnizi, u ovom trenutku još ne postoje jasne smjernice niti za dijagnostiku, niti za liječenje bolesnika. Zasad se ovom stanju pristupa dijagnostikom i liječenjem pojedinih simptoma povezanih sa sindromom kroničnog umora. Ipak,važan korak je i samo postojanje dijagnize sindroma kroničnog umora.

O sindromu kroničnog umora, njegovoj dijagnostici i liječenju govori dr.sc. Ivan Kruljac, specijalist endokrinologije i dijabetologije iz zagrebačke Poliklinike Solmed. Pitali smo ga i može li se ovaj sindrom zamijeniti s bolestima štitnjače ili nekim drugim zdravstvenim stanjem.

Njegove savjete poslušajte u našem videu!